IZLOG KNJIGA ...

Iz Framovog sandučića:

UGOĐAJ S PROMOCIJE "ZBRDA, ZDOLA" I "ZMRDA ZGOLA"

Gradska knjižnica Petrinje ugodno nas je iznenadila svojom inventivnošću.
Zamislite, projekcija digitalnih knjiga uz glazbu Giovanni Furlana?!
To još nije viđeno niti u jednoj knjižnici Sisačko-moslavačke županije.
Knjižnica je i lijepo uređena, a gostoljubivost za primjer ostalim knjižnicama.
Počašćeni smo i u pripremi promocije, kao i na završetku, tako da je na kraju ostalo "trinaestak veličanstvenih" koji nikako da odu.
I na kraju, u dječjem odjelu knjižnice - stol za "izvođače radova".
Neka vam ovih nekoliko snimaka ožive ugođaj s promocije Framovih satira na aktualna zbivanja.




   Upravo pristigla nova knjiga autora Vladimira Biondića na slijedećem linku:

http://www.digitalne-knjige.com/biondic14.php


GOVOR KNJIŽEVNIKA ĐURE MARIČIĆA NA PROMOCIJI FRAMOVIH KNJIGA SATIRA NA AKTUALNA ZBIVANJA, U DRUŠTVU HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA, 8. LIPNJA 2016. GODINE

Evo, danas se družimo s jednim od rijetkih književnika u Hrvatskoj, aforističarom - satiričarom Franjom Martinovićem FRAM-om. Kažem rijetkim jer je satira u Hrvatskoj nerazvijena. A nerazvijena, zakržljala naša društvena svijest, osjetljiva na svaku kritiku, a sasvim neosjetljiva za pravljenje lopovluka, nastoji je sasvim ugušiti. Nemojmo se zavaravati, kada ovo kažem, ne radi se o ničem drugom nego o nivou kulture pojedinaca koji su se popeli na utjecajna radna i politička mjesta i zloupotrebljavaju svoj utjecaj i svoj položaj umjesto da služe svom narodu na čijoj grbači žive i bogato su nagrađeni.
Koliko je meni poznato, vrlo malo je u Hrvatskoj satiričara. Postojao je nekada Zvonimir Drvar, javljao se u Večernjem listu. Pajo Kanižaj je više humorist nego satiričar, čuveni Miljenko Smoje je bio neka kombinacija jednog i drugog. Tu su još i Vlado Šimenc i Miroslav Dolenec i to je sve, njih samo nekoliko imena
Da, kada već govorimo o satiričarima i humoristima, treba svakako spomenuti još i sjajnog Fadila Hadžića, svakako najvećeg satiričara među Hrvatima.
Mnogo je razloga da kažemo dvije tri rečenice o Fadilu. Iako je Musliman, rođen u Bileći, sa 20 godina je došao u Zagreb na likovnu akademiju, tu ostao živjeti sve do svoje smrti. Napisao je 60 komedija, kao režiser snimio 17 filmova, utemeljio više kazališta u Zagrebu, autor je 23 knjige, kao slikar imao je više od 20 samostalnih izložbi. Uz sve to bio je sjajan novinar, pokretač i utemeljitelj nekih novinskih listova, koji su imali najveći tiraž u bivšoj državi, "Vjesnik u srijedu", više od 300.000 primjeraka. Postavlja se pitanje čiji je Fadil Hadžić? BiH ili hrvatski? Tamo je rođen i rastao do svoje 20-te godine, formirao se kao čovjek. Ali, živeći u Zagrebu, sasvim sigurno je udahnuo nešto i od hrvatskog duha i mentaliteta, čitavog sebe je ugradio u hrvatsku kulturu, dao joj tako krupan doprinos, kao možda ni jedan Hrvat u vrijeme njegovog življenja. Pa čiji on onda može biti, taj, skoro pa genijalni Fadil Hadžić?
Ali vratimo se FRAM-u. Od svih današnjih hrvatskih satiričara  FRAM-ovo pero je najoštrije i naravno on trpi posljedice svoje oštrine. Društveni mediokriteti koje pogađa njegova satira ne mogu mu to oprostiti, progone ga kao vrag kršćansku dušu. Rezultat tog progona je da ne može objavljivati u listovima i časopisima u Hrvatskoj, što bi bilo sasvim prirodno i normalno, pa se morao okrenuti prema susjednim državama. To bi u normalnim okolnostima trebala biti sramota za Hrvatsku i njenu kulturu, i jest sramota, ali nikada, pa ni danas, ne živimo u sasvim normalnim okolnostima nego u "Cirkusu Croatia", kako Fram kaže. Posljedica ovog Framovog progona je i prije svega to, što je i kod listova došlo do lopovluka, mnogi od njih su na tih način privatizirani, ukradeni od društva. Njihovi urednici su ih prisvojili. Oni ih drže kao privatno vlasništvo, pokušavaju od države izvući kakvu dotaciju, pomalo uspijevaju u toj vrsti kriminala i boje se da se, ako objavljuju Framove satire, ne zamjere vlastima pa ostanu bez tih dotacija.
Ako pročitamo nekoliko Framovih satira koje ja nazivam ZABADALICE, bit će nam jasno zašto i od koga je on progonjen. Međutim, nemojmo se zavaravati i svu krivicu progona prebacivati na političke vlasti i moćnike. Iako je malo satiričara među hrvatskim književnicima, njih i ljudske zavisti, koja prerasta u mržnju i nesnošljivost ima sasvim dovoljno za FRAM-ov progon. Jer FRAM piše bolje od većine.
FRAM je pažljiv promatrač svega onoga što se događa oko nas, u svim porama društva, on zamjećuje i reagira na sve što je devijantno, reagira u želji da budemo bolji, da smo zdravije društvo. On voli svoj narod i svoju zemlju, ali je voli na svoj način, voli je iskrenom ljubavlju u kojoj nema ništa sebično, nikakvih kalkulacija, on je voli ljubavlju naivnog čovjeka, čovjeka zdravog razuma. koji ne može podnijeti laži, bestidnost i beskrupuloznost koja nas kao mutna voda zapljuskuje na svakom koraku. No, mora se primijetiti da jednako oštro reagira i na prljavštine u Srbiji, Sloveniji, u Balkanskoj krčmi, kako on naziva ovaj prostor bivše nam države, ili bilo gdje u svijetu. Ono što je ružno, što ne valja, to se mora i treba osuđivati i on to osuđuje ili pravi cirkus od toga i oko toga, izruguje se, ismijava aktere društveno devijantnih pojava.
Citirat ću samo dvije okrnjene rečenice poznatog i priznatog hrvatskog književnika Ivana Boždara, koji se pored ostalih književnih aktivnosti bavi i satirom:
"Kako hrvatski cirkus izgleda danas, možemo saznati iz sočna pera Franje Marinovića, poznatijeg kao FRAM-a, iz "Hrvatskog slova" , gdje je pisao i pisao....
I drugi citat:
Ne bih se bavio detaljima. U sve ćete biti upućeni ako se budete družili s FRAMOM. On je vidovit, darovit, duhovit, jezgrovit i cjelovit...
Naravno kada ovo pročita čovjek iz Sabora koji ima plaću, za nešto malo rada, 20.000 kuna, često i mnogo, mnogo više, možda oni spretniji i drskiji i do 80 pa i 100.000 kuna, takvom se čelo smrači i on može da reagira ubojito. Nakon nepoželjnih reagiranja FRAMU nije preostalo ništa drugo nego da svoje stvaralaštvo prebacuje u susjedne države i da se okrene internetu, da formira svoj portal. Uostalom to je na ovim prostorima već postala pouzdana tradicija, da kada se u Zagrebu zamjerimo svojima, onda bježimo u Beograd i obratno iz Beograda u Zagreb i ostajemo izgnanici sve dok moćnici ne izgube moć i prestanu nas proganjati, pa čak nam i o glavi raditi. Poznat je slučaj Pukanić, nadam se da se svi sjećamo tog novinara, koji je u niz navrata upozoravao odgovorne državne organe da se na njega priprema atentat. Konačno čovjek je, a s njim još jedan, izgubio život.
Mislim da je Fram prilično sretan što nije surađivao u nekom visokotiražnom listu, mnogo čitanom. Pitanje da li bi se  nanosio glave. Možda bi mu danas mogli samo odnijeti cvijeće na grob. Đuro Maričić

PROMOCIJA
OK, kod DHK, točno u podne. Sudionici s lijeva u desno: Đuro Maričić, književnik, Dunja Sepčić, dramska umjetnica, Giovanni Furlan, pjevač i kantautor, te Anteša Džomba, pjesnik iz naroda i maratonac. Zajednički nazivnik: DUGOPRUGAŠI
A gdje su FRAM i publika? Fram snima, a publika sluša i uživa. Poslušajte glas iz publike dugoprugašice gospođe Vere Nikolić:
Danas sam bila na promociji knjige "zmrda zgola" , "zbrda zdola", autor Franjo Martinović Fram... Radi se o satiri. Izuzetno talentiran pisac koji piše oštro i bez "dlake na jeziku".
Bila mi je čast upoznati ga...Također bi spomenula Antišu (maratonac) koji je pročitao pjesme iz svoje bogate kolekcije... Koji će, nadam se, uskoro izdati knjigu. Čovjek skroman a ujedno ogroman talent...
P.S. nemam fotkica iz tehničkih razloga...

Promocija Framovih satira na aktualna zbivanja:

Nekoliko aforizama iz knjige:

***

DA SAM ZNAO DA ĆU ŽIVETI U SRBIJI, NE BI SE NI MRTAV RODIO ZBOG NJENIH POLITIČARA!

***

POLITIKA JE PROFESIJA ZA LJUDE BEZ PROFESIJE.

***

SLOBODA GOVORA JE POČELA DA ZAMUCKUJE!

***

DA JE NUŠIĆ DANAS ŽIV, NAPISAO BI KOMEDIJU O SEDAM MILIJUNA SUMNJIVIH LICA.

***

NAŠI BOGATAŠI SU SE OSIGURALI OD KRAĐE. VIŠE IM NIŠTA NE TREBA.

***

AFORIZAM JE SJAJ U TAMI.

MILIVOJE JOZIĆ - JOZO

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1674

   Ovu najnoviju digitalnu, a sada već i tiskanu knjigu satira na aktualna zbivanja možete, s malo informatičkog znanja, besplatno preuzeti klikom miša na priloženi link:

http://www.digitalne-knjige.com/fram2.php

REAGIRANJA NA KNJIGU IZ PRVE RUKE

    Zanimljiva su prva reagiranja na knjigu "ZMRDA ZGOLA" mojih suseljana. Oni koji su nešto načuli o knjizi, šalju mi popa i Sveta četiri kralja, da mi, umjesto snijega, očiste novčanik. 
    "Ćoban Đuro s kompjutorom", prolongira mi zbog knjige život najviše pola godine, a njegova žena Mira kaže da se "kikelje" na moja pisanja. 
    Dok Đurđu najviše brine pogreb pod pokroviteljstvom velečasnog i mjesto na groblju, pametni Zvonko pita: 
- znam li ja što je Haiku, jer on ima svoja pravila?
     Iz toga sam izvukao pouku da bi me najradije, po svojim pravilima, što prije otpremili na onaj drugi bolji i pravedniji svijet! Ja njima knjigu, a oni s njom na policiju! (fram)

Ostala reagiranja
Evo što sam nakon objave knjige "Zmrda zgola" našao u svom poštanskom sandučiću. Trebam li bolju reklamu?!

 

Komentari s Facebooka:

Kata Josch 
zar i to da se nađe, hahaha,,,,

Jasmin Ljubunčić 
Na mene su pucali, a čuj...a mogli bi mi i zasvirati, hehehe

Terezija Galešić 
E ljudi moji nije niti čudo tko će nam biti na vlasti, jadna nam majka.

Karmen Franjcec 
nije loše ovo čitanje govora.. prije smrti napišeš govor i platiš da ga na tvojoj sahrani pročitaju a ne da popa trkelja gluposti a uopće Vas nije poznavao nego je malo ispipao kod obitelji i za to naplati soma kuna..snimanje kamerom Vam ne treba.. to nek plate djeca ako žele koji put ponovo pogledati u lijes i uvjeriti se da ste zaista mrtvi pa da mogu početi s rasprodajom imovine

Franjo Martinović Fram 
da, ali sad sam čuo da je ova Kvirinova poruka i u duhu najavljenih reformi koje imaju svoju tradiciju. Naime, kad su 90-ih došli na vlast isto tako su nastupili reformski dalekovidno; u susjednom selu Kratečko prvo su sagradili novu mrtvačnicu.

Jasmin Ljubunčić 
Aaaa, mila majko...a ja po Banovini ratovao...

Đurđica Višošević 
Gdje mi to živimo ?

Kata Josch 
znači sad se nastavlja, ubij, radi, gradi, kradi, i onda na ispovijed kod biskupa Kokošića

Terezija Galešić 
Pa tako će nam biti.

Klara Jakšić 
Ja to shvatila kao pokretanje dobrog i isplativog biznisa...koji neće presušiti ...

Božica Škrbina Smolčić
..........JAČI SI OD SUDBINE.....SAMO PIŠI I NASTAVI

Đurđica Višošević
Čestitam od srca.

 

* * * *

   Ovu digitalnu knjigu satire i humora možete besplatno preuzeti na slijedećem linku:

http://www.digitalne-knjige.com/fram.php

O knjizi "Vilinsko ostrvo" piše književnik Đuro Maričić:

   Dragi prijatelji, u želji da vam preporučim neku sjajnu knjigu za čitanje, evo, stiže mi iz Beograda, od prijatelja, vrlo plodnog književnika, MILUTINA ĐURIČKOVIĆA, izuzetno kvalitetna, antologija američke kratke priče za "decu i mlade", VILINSKO OSTRVO. Pored njega priredili su je još i GORDANA DIMITRIJEVIĆ i IGOR PETROVIĆ. Teško je povjerovati da, među novim izdanjima, od ove knjige može biti kvalitetnija i bolja.
   .zastupljene priče (njih 60) u najvećoj meri odslikavaju jedinstveno osećanje i ljubav prema deci i detinjstvu, prema vedrini i radosti, ali istovremeno i prema bolu, seti, nostalgiji.Bajkovito i realno, tradicionalno i moderno.kratke priče, crtice, anegdote, basne, bajke, pripovetke.autori belci, crnci, Indijanci, ali i pripadnici drugih naroda i doseljenika.Čitaoci su vrlo ugodno iznenađeni maštovitošću i duhovitošću, stvaralačkom snagom mnogih autora.

Knjiga je svojevrsna povijest novovjekog organiziranog hrvatskog kriminala na gotovo 1000 stranica

Dinamikom sadržaja asocira na "Gričku vješticu" Marije Jurić Zagorke

 

LIJEVO-DESNI INTERVJU

   Upravo sam u sandučiću pronašao knjigu magistra prava, akademika i književnika Vladimira Biondića, pa sam odlučio objaviti naslovnicu i postaviti autoru nekoliko odlučnih pitanja, na koje sam dobio i rezolutne odgovore:

Fram: Magistre prava, akademiče i književniče, je li studij prava bio promašaj, jer živimo u državi gdje, po mišljenju mnogih, nema vladavine prava? Ja pripadam onima koji dijele to mišljenje.

Biondić: Znam, godinama si radio za Hrvatsko slovo, a nije ti plaćeno, pa si prisiljen voditi besmislen maratonski spor, kako bi primorao poslodavca da ispuni svoje zakonske obveze. Doživio si i druge nepravde. Ja imam slična iskustva, samo na drugi način. Godinama sam pisao molbe za prijem u Društvo hrvatskih književnika (DHK), iako sam autor mnogih zapaženih literarnih izdanja s odličnim kritičkim recepcijama. Tebe etiketiraju kao "ljevičara", jer voliš svoju domovinu kao Cirkus Croatiu, mene časte epitetom "desničara". Priznajem, domoljub sam i ne pravim od toga cirkus, a zapravo smo na "istoj valnoj dužini", kao što imaš običaj reći.

Fram: Što misliš o registru lažnih branitelja koji su doslovce pojeli proračun?

Biondić: Taj "drek" ministar branitelja Fred Matić nije ni dotaknuo, jer bi još jače zasmrdio. Najavio čovjek objavu imena 120000 lažnih branitelja, a nakon toga kukavički bijeg u Kanadu?!

Fram: Kako si došao na ideju pisanja kriminalističkog romana? Tvoji dosadašnji radovi nisu bili ni blizu kriminalu?

Biondić: Točno. Nakon što sam napisao 11 različitih književnih uradaka, smatrao sam kako je red zatvoriti to životno poglavlje. Međutim, nakon što sam to obznanio, dobio sam puno primjedaba mojih vjernih čitatelja, koji su izrazili želju da napišem bar još jednu knjigu, ali različitog žanra od svih dosadašnjih, pa sam odlučio ispuniti njihovu želju i napisati nešto sa sasvim drugom tematikom od ove koju sam do sada obrađivao. Moj roman, "Jednom za vrijeme plavog mjeseca", dosta se razlikuje od standardnih kriminalističkih romana. Kao prvo, ostavljena je čitateljima mogućnost da sami u dva ključna ubojstva odluče tko je ustvari ubojica i tako se aktivno uključe u čitanje i zbivanja u romanu. Ovi zločini koji su za policiju bili svršena stvar ostavljaju dosta prostora i kombinacija, a što se nažalost i u stvarnom životu često događa. Cilj ovako otvorenog djela je poticanje mašte čitatelja. Cijela situacija nažalost predstavlja presliku života u kojem danas sve može imati svoju cijenu.
Kao drugo, roman ima sretan kraj što za kriminalistički roman nije uobičajeno. Međutim, cilj romana bio je pokazati kako na kraju dobro ipak pobjeđuje zlo, kako svi mi imamo drugu šansu i kako pred svima nama stoji mogućnost NOVOG života. To je posebno važno za naš narod i za vrijeme u kojem on danas u Hrvatskoj živi ili bi možda čak bolje bilo reći, umire.

Fram: Kako mi kao Hrvati koji vole svoju Domovinu i Cirkus Croatiu trebamo danas djelovati?

Biondić: Primarni nam je zadatak uvjeriti mlade da se život nigdje izvan svoje Domovine ne može živjeti punim plućima i zato treba vrijediti moto - živite i stvarajte ovdje, čuvajte sveto tlo za koje su mnogi vaši predci dali svoj život.

Fram: Kakve su mogućnosti razvoja književne djelatnosti danas u nas, jer je književni rad obezvrijeđen?

Biondić; Žalosno je što kvalitetni humoristi ne uspijevaju naći mjesto u ovom društvu već moraju pisati za strane tiskovine. Poseban je tvoj slučaj koji pišeš za banjalučki Međunarodni časopis za satiru, humor i karikature Nosorog koji je jedna od najkvalitetnijih humorističkih tiskovina u Evropi. Nije lako biti u njihovom rangu, ali bi im se bar malo trebali približiti.

Fram: Koji bi bio prvi korak za bolje i kvalitetnije tiskovine, a da nije i posljednji?

Biondić: Prvo treba politiku izbaciti iz novina i književnosti. Na čelo tiska treba postaviti kvalitetne ljude, koji se neće prodavati niti pronevjeriti povjereni novac, znači treba strogo kažnjavati svaku koruptivnu djelatnost i kontrolirati korištenje društvenih sredstava.

Fram: Živio govornik!

Najnovije digitalne knjige Vladimira Biondića:

http://www.digitalne-knjige.com/biondic13.php

http://www.digitalne-knjige.com/biondic10.php

 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic11.php

Bleiburg II Vladimira Biondića, u nastavku možete besplatno preuzeti klikom miša na slijedeći link:

http://www.digitalne-knjige.com/biondic12.php

 

Knjigu možete besplatno preuzeti na slijedećem linku: http://www.digitalne-knjige.com/biondic7.php

(fragment iz knjige)

FRAMOV KOMENTAR KNJIGE ROI SVJEDOK JEDNOG VREMENA
iliti LEVE ITI NE

Fram o Roi-u
Malo sam pogledao Tvoje tekstove i mogu reći kako sam iznenađen Tvojom svestranošću i širinom pogleda.

Ne bih želio ulaziti u detalje, ali sam mišljenja, kako će ovo pisanje izazvati poprilično komentara, dvojbi i prijepora o našoj prošlosti, a i sadašnjosti s dvogledom u budućnost naše zemlje koja bi htjela poput drugih u tranziciji, pravo iz zadimljene balkanske krčme i cirkusa u Europsku uniju.

Sviđaju mi se neke humoristično-satirične opservacije kojih ima u tekstovima i koje  ostavljaju čitatelja u nedoumici između povijesne istine i laži.

Franjo Martinović - Fram

ZA SPOMEN  DR.  ANTI  STARČEVIĆU  OTCU DOMOVINE
 

pripremio  Vladimir Biondić

   Prošla je još jedna godišnjica otca domovine dr. Ante Starčevića. Kao i tolike druge godišnjice velikih ljudi, malog naroda. Da li stvarno imamo Hrvatsku, da li Hrvatska ima  nas? Da li se kad kada zapitamo, jesmo li ostali nešto dužni toj našoj dragoj domovini, da li  smo možda ipak dužni tim velikim ljudima koji su pronijeli slavu naše domovine, ili smo  možda ostali dužni ljudima, koji su za slobodnu Hrvatsku žrtvovali i ono najsvetije - život, djecu, ognjište. Pomislimo li ikad prije odlaska na počinak na Starčevića, Tuđmana, Norca, Gotovinu i ine druge kojima imamo zahvaliti svoj miran san.Da li ipak imamo toliko savjesti, da taj dug počnemo vraćati - BOGU, DOMOVINI i svima znanim i neznanim, koji su nas zadužili.
   Molim Vas, da ih se sjetite, barem jednom molitvom ili ako ne znate moliti, minutom šutnje.
Hvala Vam na tome
s poštovanjem   

Vaš Vladimir Biondić

 

Iz knjige:

LJUBAV U OČIMA MORA

Sjedimo mirno kraj morske hridi
Pjesma vala romori k'o znamen
Redaju se poljupci, slatki i vreli
Žare k'o ivanjskog kresa kamen

Sve dok gori ona svijeća u daljini
Srca se traže i jedno drugog žele
Nadu gajim za naše sretno sutra
Za ljubav našu, za poljupce vrele

Ne govori ništa, samo ruku pruži
I tad na Tebe moj će zanos preći
Vjeruj u me, i u naše sutra vjeruj
Treba nam dodir bez ijedne riječi

Dodir ljubavi, koji iz oka ti blista
Oka Tvoga te čarobne crne boje
U noći što svijetli kao niz bisera
Nježno tičući ranjeno srce moje

Dok vrijeme ovo neumitno teče
Želim da nikad ne dođe ta zora
Prekrasno je ovo proljetno veće
Vidim LJUBAV U OČIMA MORA

Vladimir Biondić

   Ova knjiga poznatog književnika Đure Maričića, na preko 340 otisnutih stranica, govori o događajima tijekom raspada Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, a sadrži veliku koncentraciju traumatičnih događaja i počinjenog zla na ovim prostorima.
   Pored dublje povijesne simbolike prostora i vremena, u opisivanju događaja ima i podosta satiričke mimikrije, ali pametnom čitatelju bit će sve razumljivo.

   Jadranka Ivanović-Bolog, rođena je 1963. godine u Kotoru,Crna Gora.
Po srednjoj stručnoj spremi je pomoćni istrazivač u arheologiji, viša stručna sprema - pravnica.
   Autorica je zbirke poezije pod nazivom "Putovanje u Domovinu",kao i učesnica zajedničke zbirke pjesama pod nazivom "Dajem riječ za osmijeh" . Uskoro izlazi iz tiska i njena najnovija zbirka poezije pod nazivom "Jug".
Poeziju objavljuje i na internetu.

 

JADNIK

Stoljetnih hrastova plač,
na zaraslom grobu mira,
sa neba osmatrač
neprekidni osluškuje...

Za navijek u krvi danak,
metar trupla beživotnih,
duše pozva na počinak,
sad Svih Svetih i Jadnih,
iz tamnice Ivana Krstitelja...

I Jordan presuši...
u viziji strave
bratske ruke krvave...
ukršteni istok i zapad-
-epopeja paradigme pogrešne...
Jadnik Mir je umro... 

EPITAF

Razumi me,
postadoh starica
mladoga lica
dugo čekajući na ispovijed...
a monolozi me ubiše....

Duša mi trava ugažena,
tijelo već kost istrošena
samo misao sam ostala,
koja bi još puno htjela...

I lutam,lutam pustarama
sa vjetrovima,
opijam se lavandama,
al mojim nemirima
kraja nema....

Razumi me,
a za tvoje cvijeće hvala,
ma preduga je
šutnja ova... 

  ZAKASNILA VJEČNOST

Pritislo je nešto teško na srce,
poput kiše što se na zemlju sprema,
a ni oblačka nema, ni tebe nema....
Jedan kralj na tronu spava,
jedna klica ispod snijega,
zadnja snaga drveta staroga
krošnjom se savila
do korijena umirućeg svoga,
te pita - kasni li to vječnost?
a ni tebe nema...

LAVINA

Ne puštam glasa od sebe,
jer glas je stanje našeg unutrašnjeg prostora...
Ah, zar bih mogla,
zar bih smjela preplašiti vrhove snježne....

ZVJER

Ne mogu ti reći koliko žita
još u tom mlinu ima,
mlinar sam koji govoriti ne zna.
Dat ću ti znak kad meljem na prazno,
glad je gladna zvjer
koju lažima zavarati treba...

KLAUN JE UMRO

Umislio sam da sam pjesnik,
umislio da slikar sam,
veliki, strastveni plesač tanga,
u svatkom od nas
oni su neponovljivi porođaji sreće.
Od svih silnih umišljaja
klaun je umro od gladi,
nitko ga nije pozvao na bis...

SUNOVRAT

Bacih težak disk za tobom,
u momentu zrak je od njega teži bio
i zvuk se njegovim okretom zaoštri,
sasiječe me u korijenu.....
samo je duša ostala lebdeći,
snatreći, moleći,
a tijelo se sunovrati u dubok ,
umoran san - zbog samopovrede....

Jadranka Ivanović-Bolog


   Ovu knjigu posvećujem IDEJI SOCIJALIZMA I KOMUNIZMA, u koju sam ugradio čitav svoj život otkako sam počeo "politički misliti". Posebno sam postao još svjesniji te plemenite i humane ideje, učestvujući u izgradnji samoupravnog socijalizma u Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji. Ostvarenje te ideje je jedini put istinske humanizacije čovječanstva! - kaže autor u uvodnom dijelu, pa tko voli, nek izvoli sve pročitati..

Državno poljoprivedno zemljište

   Budući da smo mi uglavnom agrarna zemlja, predložio sam Vladi Republike Hrvatske, da sva sredstva koja se troše na više tisuća nezaposlenih usmjere na ono, što se u proljeće sije, a ujesen bere, dok je za pokretanje bilo kakve industrijske proizvodnje putem investicija, potrebno prethodno obaviti slijedeće:

1. prikupiti sve potrebne administrativne dozvole
2. otkupiti zemljište:
3. napraviti put,
4. dovesti vodu
5. dovesti električnu energiju
6. sagraditi objekt za priručnu uporabu i strojeve
7. načiniti temelje
8. podignuti halu
9. razvesti vodu i struju po hali
10. dopremiti strojeve
11. osigurati sirovinu, i skladište za sirovinu
12. osigurati kadrove za proizvodnju
13. osigurati tržište i plasman proizvoda,
pa tek tada započeti s proizvodnjom.

   Uz najbolju organizaciju i za vrlo male projekte, za ovo je potrebno najmanje dvije godine. Budući, da se radi uglavnom o modernoj tehnologiji u kojoj već dominira robotizacija, i broj zaposlenih biti će minimalan. Pa dok se sa žitom i ostalim poljoprivrednim proizvodima, koji se siju u proljeće, a beru u jesen, mogu svi nezaposleni odmah zaposliti i preživjeti, uvođenjem većine najavljenih investicija, to se neće dogoditi.

Ivan Enc

ŠTOĆEŠ GORE

Štoćeš gore
tuj si sedi
savi glavu
gle si posla
sačuvaj si toj što imaš
i toj će ti bude dosta.

K'd se kačiš
ne razmišljaš
mož' se dole č's surtukneš
k'd siodiš
t'd promišljaš
i t'd oćeš da ustukneš.

Ne se kači
k'd ne možeš
k'd'r nesi
ne te vole
porazmisli pre neg' podješ
d'l si opšte ti za gore.

Dejan Đorđević


KREPALA KOBILA


   (Napomena urednika: s kobilom Đure Maričića bilo velikih problema; dok sam ju stavljao na portal, "krepo" portal. I onda - gle čuda, portal oživio, a kobila ostala krepana?!

   Opustjela podgrmečka sela kao džep prosjaka koji nije već danima u njega ništa stavio. I ono ljudi što je u njima ostalo, ostarjelo je i onemoćalo kao da je iz logora izašlo. Mladih je malo kao dukata u prosjačkom džepu pa i ono što ih ima ne poštuju starije kao što ni oni nisu poštivali svoje. Poganče i njegovi ajduci se raspomamili, ne možeš ih uhvatiti ni za glavu ni za rep, ne znaš hoće li ti pomoći  kada nešto zatreba ili ti spremaju neku podvalu, sprdaju se s tobom. A što je još gore, kada te izvrgnu nekom ruglu počnu se sprdati sa tobom i starci, pa nikada kraja tome dok sprdnju sa sobom u grob ne odneseš. Nisi siguran da ćeš je ponijeti sa sobom, pouzdanije je da ćeš ti otići, a ona ostati da uveseljava generacije koje iza tebe ostaju.
   Sirotinja i djed Pantelija Krivokapić iz sela Hašana, zaseok Rijeka, jadna mu majka. Sirotinja  i njegova baba Draginja, rođena Munižaba, iz sela Pučenik, a to ti dođe nešto kao mučenik, majka joj jadna i kukavna. Od stoke ništa i nemaju nego onu jednu bosansku sitnu kravicu, bušu, koja, valjda, svikla na oskudicu i sušu pa i ona slabo mlijeka daje, kao da ga i ona kod nekoga prosi pa ga onda njima na kapaljke dijeli.
   A kako Divulja i da se dobro muze kada je djed i njegova Draginja, kukala joj majka, slabo hrane. Izvedu je iz podruma, pripnu je na njivu, konopac joj kratak, ubrzo popase ono što dohvatiti može pa samo promatra travu do koje dosegnuti ne može, sve dok se djed ne dosjeti da kravu treba premaknuti. Nema djeda novca ni da dulji konopac kupi. A baba, ko baba, ona zaboravi da na sto gostima rakiju iznese, a Poganče to nikome ne oprašta. I ta kravica, nema ko ni da je biku odvede, možda bi joj se krv malo obnovila, podmladila bi se kada je muško bar malo dodirne. A ako bude nešto više od dodira, bude li sreće, možda i stelna ostane, pa eto ti sreće, za nju i za starce.
   Da djedu Panteliji nije one šarene kobilice ne bi mogao ni žito u mlin odnijeti. I ona jadna, ostarila. A bila je prava, kada je bila mlada, ovako šarena, kao Šarac Kraljevića Marka, mogla je i djeda Panteliju i žito u mlin nositi. Nikada ni zastenjala nije, da upozori da joj je teško, nije tražila da djeda siđe sa nje. Bože, kakvo je to bilo onda vrijeme, i baba Draginja mu je bila mlada, đavolski je mahala kikljom Panteliji ispred nosa, smijala se i izazvivala ga sve dok ne bi završili u plastu sijena. A to joj je bilo nešto kao dobar doručak. Kada to obavi nije joj bilo teško ništa raditi po cijeli bogoverni dan. Radila je i pjevušila kao da se bog zna šta u njenom životu dogodilo.
   Sad je sve drukčije, ostarjeli i kobila Bedevija, i baba Draginja i djed Pantelija. Niko nikom pomoći ne može, pa i za najsitniju uslugu moraš moliti ono Poganče i njegovu ajdučku družinu. A Poganče ko Poganče, nikada ne znaš što te čeka kada ti on pomaže. Sam bog zna što će se u njegovoj glavi roditi, kakvu će psinu smisliti, a smisliće je , u to budi siguran.
   Dođe vrijeme, ostade Pantelija bez svoje drage Bedevije, crče kobila, uze je bog sebi, ne znaš ko će sada jahati na njoj. Bog joj dušu dao, sigurno će je svevišnji dati nekom svecu, ona je blage naravi, zaslužila je da je jaše nekakav dobrostiv svetac, a ne gromovnik Ilija. Plašljiva je jadna.
   Jedva Djeda i baba odvukoše mrtvu kobilu u dno bašče, iskopaše rupu, vjećali su da li je rupa duboka dovoljno, da se kojim slučajem kobila ne povukodlači. Pazili su da preko nje mrtve ne pređe načka, ali za svaki slučaje treba i da joj je grob dosta dubok. Zaključiše da su iskopali već dovoljno duboko, sahraniše mrtvo živinče, pomoliše se bogu, vratiše se u kuću. Djed zatraži i da se popije rakija za pokoj duše njegove kobile. Zaslužila je ona to.
   Posao završiše u jesenje predvečerje pa umorni i ojađeni, zaspaše čvrstim snom. Nikom se nisu još uspjeli ni požaliti, sutra će oni kazati komšijama da ih je napustila njihova draga Bedevija, s njima će sutra popiti koju rakiju za dušu njihove draga kobilice.
   Nastupile su dugačke noći, a djed Pantelija je iz rane mladosti ponio navuku da rano ustaje. Sutradan pošto je sahrabio kobilu, probudio se kada su drugi pjetli zapjevali, noć je još bila, izađe djed na ganjak, a ono pokraj povisokog ganjka stoji njegova Bedevija, glavu oskonila na ogradu ganjka, kao da hoće da mu nešto kaže. Prekrsti se obradovani djeda, vlastitim očima ne vjeruje. Prekrsti se još jednom:
- Na ovom svijetu sve je moguće! Zašto ne bi bilo moguće i da oživi kobila koju sam juče sahranio?
Uplašen da se kobila povukodlačila, povuče sebi ruku kojom je pošao da pomiluje konjče po glavi, povuče ruku prije nego što je dotakao glavu svoje Bedevije, odluči da oprezno kaže babi sretnu novost, da im se vratila kobila.
- Draginja, Draginja moja, mi smo sretni i presretni ljudi! - probudi on babu koja ionako nije više spavala. Ko da spava pokraj toga starog plašila.
- Šta je pobogu?  Šta nam se to tako lijepo desilo? - upita baba, sjede na krevet i pokuša u mraku da vidi lice sretnog starca.
- Nećeš vjerovati ako ti kažem!
- Ma govori već jednom, ne mogu čekati da progovoriš. Što se desilo? Što odugovlačiš?!
- Vratila se naša kobila!
- Ma je si li ti potpuno ishlapio? Kakva kobila, jesmo li je sinoć zakopali? Je si li ti sasvim poludio?
- E, pa ne znam ko je od nas dvoje poludio. Eno je stoji pokraj ganjka. Digni se i pogledaj.
Podiže se nepovjerljiva baba Draginja, izađe na ganjak, kad stvarno pokraj ganjka stoji njihova kobila.
- Hvala ti dragi bože, nikada ti to neću zaboraviti. Uvijek ću prije tebi nazdraviti kada pijem ovu našu crkavicu. - Prekrsti se baba i vrati se u sobu da se čim ljepše obuče i da može izaći pred pridošlu kobilu.
Izađoše Djeda Pantelija i baba Draginja na ganjak da zajedno pozdrave kobilin povratak. Ona, kao da im se obradova, nježno zarza.
- O bože dragi, svemogući - reče glasno djed Pantelija.
- O mila moja, došla si ti svojoj Draginji i svom Panteliji - raznježi se baba Draginja. - Zaslužila si miloštu.
Kobila opet nježno zarza kao da se i ona raduje.
      U isti mah djeda i baba pružiše ruku da pomiluju kobilu, ali na svoj užas osjetiše da je glava kobile potpuno hladna.
- Povukoldlačila se, majke mi božije - povika Pantelija i pobježe u kuću kao da traži spas.
- Povukodlačila se, povukodlačila se - natisnu za njim baba Draginja, saplete se o prag i pade preko njega u sobu.
U isto vrijeme još se jednom, ali sada mnogo glasnije, začu kobilino rzanje, a onda iz mraka, u neposrednoj blizini, razliježe se smijeh.
- Đavoli! - povika uplašeni djeda Pantelija.
- Đavoli! - ponovi glasno baba Draginja.
- E nisu đavoli, nego anđeli - povika sa ganjka Poganče, koji je  oponašao kobilino rzanje. On i njegova družina uđoše u sobu. Do sada je Poganče čučao kod kobilinih nogu, zajedno sa svojom družinom. Kobilu su iskopali iz  rake, ukovali je letvama da može stajati pokraj ganjka, donijeli je i tu naslonili. Znali su da su Djeda Pantelija i baka Draginja praznovjerni. Odlučili su da se malo našale s njima i da konjče zakopaju kako treba, a ne onako plitko kao što su to dvoje staraca uradili. Da su je ostavili tako, psi bi je otkopali i raznosili okolo njene ostatke.
- Ajde, baba Draginja, skuvaj nam kavu - izvadi Poganče iz džepa pola kile kave - a  ti djeda Pantelija natoči ovoj mojoj ajdučkoj bandi rakije iz ove boce - pruži mu Poganče litru rakije - ovo sam donio da popijemo za pokoj duše tvoje kobile.

Đuro Maričić

 

Naslovnica nove knjige humora i satire:

Design i likovna oprema Nenad Grbac

   

Đuro Maričić:

   DJETINJSTVO U KNJIGAMA, kritika književnosti za djecu, vlastito izdanje Žažina 2012. U njoj Đuro piše o knjigama nekih hrvatskih književnika: Mladena Kušeca, Stjepana Jakševca, Ivice Vanje Rorića, Dragana Božića, Žarka Milenića, Đurđice Lasić - Vuković, Grigora Viteza i dr.




Miladin Berić:

KAO BARABA ŠEŠIR

/. . . moja mala bludnice. . ./

Zaista
ne želim da te zbarim

ja samo hoću da se uparim
ovu noć s tobom rospijo
i da te šutnem dronjavu
kao staru ponjavu
pa makar proklet bio
svu zimu. . .

Majke mi
ne želim sa mnom da hodaš
već da se podaš
ili da se prodaš
ovu noć drtino stara
i da te šutnem uz lošu servu
kao konzervu
pa makar završio bez para,
i žara
ko predratni žandar
u vatri i dimu. . .

Sad čujem da te rastaču
kao kornjaču,
kao krastaču
i da ti je pao nivo

da te slažu na hrpu
kao poderanu krpu
i da umaču
dok ja ločem pivo. . .

OPROSTI . . .

ja nisam želio da tvoje grudi
neka druga budala budi
ovu noć moja bludnice
kao nekad prije
ni da te bacim kao staru paru
niz Nijagaru
pa ni do ludnice
ako je pravo
a nije. . .
. . . pravo

Vjeruj mi
nisam želio da lanem uvredu
samo sam pomislio
da sam na redu
a poslije kako bude

i da te bacim po podu
kao baraba šešir u . . .
. . . vodu
pa makar se među ljude 
vratio kao đavo.

Pričaju da te rastaču
kao kornjaču, 
kao krastaču
i da ti je pao nivo

da te slažu na hrpu 
kao poderanu krpu
i da još umaču 
u holu ludnice

POGLEDAJ

oči mi plaču
dok bljujem krv
i pivo. . .
moja 
moja mala bludnice. . .

(M,B,Romanov "Laku noć propali studenti")


Dejan Đorđević:

KASNO

Mnogi su patili 
dok nisu shvatili
da sve je varka i laž.
Glave su savili
u dupe zabili
u pesmi tražili spas.
Neke su kupili
neke zakupili
i evo, sede na tron.
Šetnja do Beča
il' ,malo dalje
brzo im zamuti vid
veliki borci, značajna pera
ćute, i nije ih stid.
Al' jednog dana
kad budu pali
videće čemer i jad
pričaće tada, da nisu znali
i da bi drugčije sad.
Možda, al' sad' je gospodo kasno
za dušu tražiti spas
mnogo ste grešili,
ne može gore
drugi su umesto vas.

   

BANDO PROFITERSKA

Dok je moga pera
u lijevoj ruci
jebaću vam majku
bićete na muci.

Neću da vas štedim
slomiću vam kosti
učiću i sina
da vam ne oprosti.

Jebali ste ježa
ošišanog skora
to vam nisu rekli
ni Đole ni Bora.

Ja ću da vam kažem
bando profiterska
koliko su teška
jajca proleterska.

Dejan Đorđević

Dijalektalno pjesništvo

NE KRADI DRŽAVU

Kuj krade državu
Taj državu nema
Ne mož da se spasi
Za zlo nek se sprema.
Kuj krade državu
Arno nejće vidi
Majka će mu umre
Sestra će kopili.
Kuj krade državu
Neka se sramuje
Nejće mož da spije
Uvek će strauje.
Pare će potroši
Na sud će mu sude
Koris nejće vidi
Goljča će si bude.
Kuj krade državu
Iz državno nosi
Proklet neka bude
Cel  život nek prosi.


T'KO TI ZAPISANO

Čim se rodiš oni te žigošev
Obeleže, i ture ti prnjku
"T'j mu tatko, ovaj mu je deda"
I ti više ne mož' da progledaš.
T'ko rasteš žalos te ubiva
Gledaš tatka kako se snebiva
Kopa, prska, njive razoruje
S'm da uspe da te iškoluje.
 K'd u školu ,ponovo podela:
"Gradska deca i ovi sa sela
Na ovoga tatko ima firmu
Ovoj ni je dete od kolegu".
Loši djaci oni si gi butkav
Posle gledav negde da gi skutkav
Pošto nejće školu da izučiv
Da rabote a da se ne mučiv.
Kuj se snadje on će si zaradi
Će preživi, decu će si zbrine
Sve je isto, ništa se ne menja
Šofer napred, putnici pozadi.


Dejan Đorđević

Novo

   Nitko sa sigurnošću ne može reći da li vremenom pas počinje ličiti na svoga gazdu ili, obrnuto, gazda na svog ljubimca, ali nitko ne poriče da te sličnosti ima. To vrlo uvjerljivo potvrđuje i roman Đure Maričića Genijalni pas Siti, iskrena i toplo ispričana priča o - kako mnogi kažu - najboljem čovjekovom prijatelju, vjernom pratiocu koji ima dušu, možda ponekad veću i čistiju od čovjekove...
   To o najnovijem romanu Đure Maričića, pjesnika, pripovjedača, aforističara, književnog kritičara, riječju, svestranog književnog stvaraoca, u uvodnom dijelu piše književnik Ranko Pavlović.

"Otvoreno pismo" književnika Đure Maričića

Dragi prijatelji,


   Dragi prijatelji, radostan sam što vam mogu javiti da je na engleskom jeziku kod ugledne maeričke izdavačke kuće "Xlibris" objavljena moja knjiga PRIČE O ŽIVOTINJAMA (STORIES ABOUT ANIMALS).


Đuro MARIČIĆ

   Međunarodni časopis za satiru, humor i karikaturu Nosorog ovih dana izdaje FRAMA. Knjiga "Balkanijada, ili idemo u paketu" je bogato opremljena ilustracijama i fotomontažama s cca 300 stranica Framovih satira. Polazište Banja Luka, odredište Balkan.

Osnovni podaci o knjizi:

Knjiga se štampa u Ediciji Stršljen, pod okriljem Međunarodnog časopisa za satiru, humor i karikaturu "Nosorog" (www.nosorog.rs.sr), nosorog@blic.net
Izdavač: TALE, Banja Luka, Cara Dušana 4
Za izdavača: Živko Vujić
Recenzent: Miladin Berić (Banja Luka)
Korektura: Goran Kljajić (izvršni urednik Nosoroga)
Dizajn i kompjutorska priprema: G-Design (Goran Kljajić)
Štampa: GRAFID, M. Karanovića 25, Banja Luka
Tiraž: 5000 (slovima: pet hiljada komada)

Recenzije knjige:

BALKANSKI CIRKUS

(...Kad im je država u krizi, cirkus je i u Kriznom štabu...)

F.M.F.

   U nečemu što je ko zna kad neko krstio plemenitom vještinom postoji nešto, namjerno neću reći udarac ili zahvat, što se zove direkt.
Direkt!?
   Kad ste s druge strane i kad vas stigne jedna takva nevolja najbolje je,... neki će reći ćutati, mada iz iskustva, ništa nije u tom slučaju dobro, odnosno najbolje.
   Taj i takav direkt nije samo zahvalno "oružje" onih koji bi sve rješavali, poput naših predaka, rukama već i nekih drugih koji te iste ekstremitete koriste za držanje pera, odnosno tastature, na taj način dobijajući ko zna koliko puta na udarnoj moći i na preciznosti. Doduše, treba svakako biti pošten pa na samom početku reći da direkt nije omiljeno oružje većine današnjih satiričara koji iz raznoraznih razloga, ovakvih i onakvih, obično samo zamahuju pre-padajući jedino vaduh i to dobro pazeći da ih sudba i udba ne uprati. Jer kad se udruže udba i sudba najčešće nastaje... gud ba(j)...
   Tako dolazimo do toga da oni satiričari koji ne koriste direkt obično koriste direktivu, odnosno kobajagi satirišu po direktivi trenutnih vlastodržaca nadajući se onome što na kraju dobijaju svi poslušni, a to su mrvice... To je ta muzika koja se svira po poznatim i naručenim notama i koja ima prođu, jer čitava propagandna mašinerija radi na promociji pokušavajući da od klasičnih Potemkinovih sela napravi moderne metropolise. Naravno s druge strane u toj čudnoj satiričnoj bratiji ima i onih, uistinu rijetkih, koji ne zamahuju uzalud i koji nisu taj svoj zamah vježbali pred ogledalom koje je, poznato je, svakom pojedinačno daje drugačiju sliku.
   Jedan takav, vjerovatno najdirektniji na istom jeziku koji će opet svako nazvati i zvati kako mu odgovara, u svom novom rukopisu "Balkanijada" žigoše sve ono što zaslužuje pečat i stub srama, ma odakle dolazilo i kamo stremilo, jer...
   Jer je život na ovoj, za sada jedinoj svjesnoj, planeti odavno postao cirkus, i to kako sa druge strane okeana gdje su artisti pravi profesionalci tako i ovdje gdje su cirkusanti najobičniji amateri čiju istu predstavu svaki dan sve skuplje plaćamo, jer nama nikad dosta cirkusanata.
Cirkus?
   Davno sam napisao jedan aforizam: "Ne treba nam cirkus, imamo državu!", doduše za jednu drugu, susjednu, odnosno komšijsku, državu, Framovoj državi, što najbolje pokazuje da između tvorevina nastalih na tlu one, koju bi svi najradije da bacimo s Đerdapa u Jadran ili s Triglava u Vardar, kad je svekolika politička cirkusijada u pitanju poodavno nema granica. O toj svekolikoj, mada kao što rekoh prvenstveno političkoj, cirkusijadi Franjo Martinović FRAM, govori, ili još bolje svjedoči pokušavajući i uspjevajući da bude istinski hroničar jednog vremena i jednog prostora koji je sam po sebi, i u makro i u mikro smislu cirkusarija. U tim svojim kratkim satiričnim proznim (ponekad protkanim i rimom) opservacijama naš satiričar gađa u sam centar, u žižu, mada njegova satira ima i povratnu spregu koja tvori koncentrične krugove poput kamena kad padne u vodu. S tim, da za razliku od kamena, Framove rečenice ne gube u tom svom udaljavanju od mjesta udara snagu nego čak naprotiv... Spretno upakovane Martinoviće satire kolumnističkog tipa počesto bivaju dnevni, sedmični ili pak mjesečni izvještaj sa političkog bojišta i nerijetko predstavljaju posljednu liniju odbrane ponosa gledanu kroz prizmu malog građanina kome su još samo ostali vrsni satiričari. Tek, kad jedino na vašoj strani ostanu vrsni satiričari onda je igra izgubljena.
   Naravno, jedan takav kolumnistički vid ima svoje žive negativne junake koje je sam Gospod naoružao "vrlinama" tako zahvalnim za iskusno satirično pero. Takvu jednu žabokrečinu malograđanštine FRAM posmatra iz svog, što ne reći framovskog ugla, počesto zapažajući među rečenicama i rječima i ono što samo oni sa posebnim darom, ali i bogatim iskustvom mogu da zapaze i što može biti kontura za jednu novu priču. Iz tog razloga u njegovim cirkusijadama nema nedodirljivih, nema simpatija, sem ako ne vrši nekakvu svoju poredbu koja bi onaj "gornji dom" što više i uspješnije iskarikirala.
   Da bi se bilo koja od ovih priča napisala pored talenta bilo je potrebno pratiti kako "domaće" (ne ulazeći u ozbiljnu dilemu, koja jednako muči sva južnoslovenska iliti Balkanska plemena, šta je to i gdje prestaje domaće) tako i strane, u najmanju ruku, zavrzlame i te, već pomenute, junake od onih koji po prvi put (a vjerovatno i zadnji) imaju u štampi svojih pet minuta, do onih koji godinama zauzimaju najbolje i najviđenije strane. Otuda u ovim satirama ima i predsjednika i generala, i muzičkih i sportskih idola, ali i običnih ljudi koji nisu ni svjesni da su Framu poslužili da konkretno učini koliko toliko univerzalnim i neograničenim, ovdje gdje već kako rekoh nema granica. Zbog ovih zadnjih našeg satiričara niko ne bi ni "pipnuo", dok zbog ovih prvih malo ko nalazi "interesa" da mu da prostora. Jer, kako pametno kaže narod s rogatim se nije pametno bosti. Ti koji nisu našli "interesa" svakako ne mogu da dokuče da tamo gdje postoji interes prestaje bilo kakva satirična i bilo kakva druga književna opservacija, odnosno umjetnost. Međutim... Međutim, kao što reče onaj koji je davno shvatio da se s brda više vidi: Tvrd je orah voćka čudnovata.
   Otuda valjda baš zbog te tvrdoće Balkanijada je jedno veliko i istinsko takmičenje o nepresušnom talentu onih koji nas vode da sami sebi naprave spomenik, spomenik neprevazođenoj ljudskoj gluposti koja poput kiše pada iz kompletnog neba koje prijeti da se sastavi sa zemljom. Balkanijada je takođe jedina olimpijada u kojoj "naši" uzimaju sve medalje ne dajući na miligram šanse onima koji naše, najčešće političke, akrobacije posmatraju kao što su mađioničari početnici posmatrali velikog Hudinija. Balkanijada je usput i kamen temeljac onoga, može biti jedinog, što nas, koji smo se prije dvadesetak godina razišli, još spaja. Nažalost to vezivo se ne zove ekonomija, nego... nego korupcija.
   Na kraju, zašto ne reći i to, da Franjo Martinović FRAM spada u red onih najrjeđih ovdašnjih satiričara koji prvenstveno pišu o cirkusu pod svojom šatrom u svom dvorištu, s rijetkim epizodama iz tuđeg bunjišta napisanih da pojačaju autorovu kritiku vremena koje su, kako reče jedan drugi spisatelj, pojeli skakavci. Svaka njegova cirkuska predstava ima drugo ime i druge junake koji "hodaju po žici", "iz ničega padaju u vatru", dresirani i ukroćeni, potkovani i nepotkovani, usput vječito spremni da zauvijek budu tu gdje jesu izazivajući suze, i to i ove i one.
   Tek, jednom vremenski daleko, kad svi naši, bodljikavom žicom, povezani cirkusi budu arhiva ova knjiga poslužiće nekom poštenom tragaču koji bude želio da stvori pravu sliku o današnjem nevremenu kao najdragocjenija građa, kao biser koji se teško nađe, ali kad se nađe onda se ne ispušta. Jer... Jer biser je biser ma kako upakovan bio...

Miladin Berić

Nad rukopisom Balkanijada, Franje Martinovića Frama

ŠALJIVO DODIRIVANJE NEDODIRLJIVIH

Dobro jutro, Kolumbo! Pardonl Dobro jutro, kolumno! I dobro došla, Framova kolumno, pred oči čitalaca!
"Prema svemu sudeći i po svoj prilici" (Framov naslov), u tebi nema ništa zaumno, sve je umno i, nažalost, bezumno. (Od Frama upozorenje umno da je (k)od naših političara sve bezumno.) Dobro došla jer, po svoj prilici, namjera je jasna - želiš ukazati na, prema svemu sudeći, mnogobrojne negativnosti društva u kome živimo. Svima je jasno da je ovo što nam se dešava smiješna balada i svakodnevna cirkusijada, daje, po svoj prilici i prema svemu sudeći, istina ružna, država dužna, raja tužna, pa je reforma nužna. S kim i sa čim u reforme, kad glasačima preostaje da biraju manje zlo. A kako to izgleda u stvarnosti, pokazuje Fram sljedećim dijalogom: " Za koga ćeš glasovati? Ne znam ni sam. čini mi se da je manja šteta ako ostanu stari, jer su se dosta nalapali, pa će ostati nešto i nama." A da li oni koji lapaju znaju da se zaustave u lapanju? U to ne vjerujem, kao što mnogi ne vjeruju, kao što i F. Martmović ne vjeruje, ali vjerujem i znam da se izborima i izbornim k(r)ampanjama mijenjaju akteri, obećanja se ponavljaju, a narodu je sve gore.
   Autor je svjestan da "u ovakvoj demokraciji najbolje prolazi onaj koji šuti, jer ako otvori usta u krivo vrijeme i na krivom mjestu, ide na cestu. Na cesti se događa narod koji predstavlja naciju i traži demokraciju." Uprkos tome, on govori, on piše, ali se postavlja pitanje da li ga slušaju i čitaju oni koji se za sve pitaju (a ni za šta ne odgovaraju). A ako ga, slučajno, i slušaju i čitaju, da li se (i šta li se) upitaju kad shvate da je ovaj vrsni satiričar u pravu, i da on na taj način brani državu. Da li su oni i da li je država toga svjesna? Fram ima svoj izoštren, poseban ugao (kut) posmatranja. To nije iskošeni, to je pravi ugao, to je pogled sa strane koji se ne mora svima svidjeti, ali on ima najmanje dva cilja - ukazati na anomalije i gluposti vlastodržaca i bar malo opomenuti i opametiti narod. On direktno i indirektno kaže da mnogo šta nije dobro. A zar može biti drugačije na "brdovitom Balkanu" u kome glavnu riječ vode, (zamislite), podobni i nepodobni kriminalci sa visokom lopovskom spremom; kad pošten narod gladuje, a mnogi i ne znaju kakvo im je imovno stanje (o stanju u državi da ne pričamo); kad su mnogi samo glumci pred narodom (s maskom, ili bez); kad su i glumačke role podijeljene - političarima glavna, a narodu gladna.
   U ovim kolumnama fokus je usmjeren na Kreacija cirkus. Bez obzira na ukus (okus) kolumni, iz njih zrači autorova oštroumnost i lucidnost da sagleda opšti cirkus. Cirkus vlada Balkanom, pa od opšte cirkusijade eto smiješno-satirične Balkanijade. Cirkusu Kroacija može da bude jedina utjeha što nije (po zakonu spojenih posuda) jedini (cirkus) na Balkanu.
   Fram politički pripada svima, jer sve skenira i snima. On posmatra, sluša, čita, bilježi, piše. Zar bi od njega trebalo više! Dobro zna šta je san, a šta java, zato one koji zaslužuju, kulturno, na ironičan i sarkastičan način ismijava. On zna kakvo je u Kroacija cirkusu stanje, te "da su više ili manje, iste ili slične, skoro sve kampanje". Nije kino stiglo iz Kine, ali jeste cirkusko stanje iz Kroacije i Srbije stiglo u BiH, jer zašto bi ona bila drugačija od njih, kad je između njih.
   "E, baš svašta! Tko priznaje, pola mu se prašta, a neke otežavajuće okolnosti postaju olakšavajuće", reći će Fram. Ako nekad autoru bude zatrebalo, neka baš tako bude, neka mu sve ovo što je napisao bude olakšavajuća okolnost, jer nije nikome želio zlo, već dobronamjerno ukazivao na "baš svašta" u društvu, na očigledne gluposti i devijacije. Što to čini na sebi svojstven (osoben) način, što je u tom kazivanju prisutna dijagnoza koja traži lijek, što to čini na način koji dolikuje pravom satiričaru, to su samo olakšavajuće okolnosti, ili bi trebalo to da budu.
   Mada dodirivanje nedodirljivih može biti dirljivo (i dodirljivo sa zatvorom), autor zaslužuje čestitke za dodirivanje onih koji se neće promijeniti poslije ovih i ovakvih "dodirivanja", jer ovo je Balkan, a svi zajedno smo Balkanci koji odavno tancaju u kolu balkanijade i igraju na trapezima cirkusijade. Drukčije rečeno, sve je to velika farsa (farma) podijeljena na nekoliko banana-torova u kojima nema života bez ludosti i vječnih sporova. Jer, ne bi trebalo zaboraviti, ovo je ipak Balkan. A na Balkanu prvorazredni cirkus(i)7 (Nekad Balkan-ekspres, danas Balkan-cirkus.) A u cirkusima prvoklasne ludnice. A u jednoj od ludnica ljekar (liječnik) Fram koji daje lijekove gram po gram. Da li je to dovoljno? čuče se, a možda i neće, jer ovo je ipak cirkusijada na balkanski način, dakle balkanijada, u kojoj nevin narod strada.
   Najbolje bi bilo, poslije čitanja ovih isječaka gorke stvarnosti (redom, ili na drugi način), razmisliti o takmičenju cirkusa po balkanskim "prokletim avlijama" i banana torovima. To i ne bi bilo tako loše i nemoguće, ali bi trebalo konstruisati blesimetar koji bi mogao da izmjeri sve gluposti i ludosti u novostvorenim cirkusima na "brdovitom Balkanu". Ko to napravi, zaslužio je Oskara za životno djelo (ili Nobela), a ko ne napravi, zaslužio je Framovu nagradu - ovu zanimljivu knjigu blagog humora i ljekovite (opominjuće) satire. A da bi rukopis došao do čitalaca, preporučujemo ga za izdavanje, štampanje i čitanje. Izdavaču, izdaj - štamparu, štampaj -čitaoče, čitaj, razmisli o pročitanom i šalji dalje! S obzirom na to da autor svoje balade i tuđe blamaže završava rimovanim stihovima, neka se i ovo tumačenje (jedno od mogućih, koje i ne mora biti tačno) završi na sličan način:
   Poštovani, budući čitaoci ove knjige, ne dižite galamu ni famu o Framu, već gledajte Farmu, pa ćete shvatiti gdje živite, a da biste znali i s kim živite (u selu ili gradu), čitajte Balkanijadu, i gorko se nasmiješite svome i narodnom jadu. (Dok ne shvatite da to nije jedino što možete.)

Živko Vujić

Banjaluka, 17. 4. 2011.

Amerikanci su u Bosni prvo odredili ko su crnci.

***

S Bosnom se poigrala i geografija. Gdje god da se okreneš, Zapad

***

Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ako ne razdvaja UNA, onda razdvaja UN.

***

Za himnu BiH je trebalo uzeti marš odsviran na Titovoj sahrani.

(iz knjige)

SUSRET
Tata se i mama sreli
i slučajno zavoljeli.
Susret nije beznačajan,
rezultat je njegov sjajan!
Tom susretu među njima
zahvalni smo što nas ima!
(iz knjige, str. 13)

   Knjiga je ilustracija sudbine prostora, ljudi i institucija u olovnim vremenima na angažiran i hrabar način u sredini gdje je nekažnjeno nasilje stil življenja. Nekažnjeni ratni zločin vonja po "kulturi smrti" u Sisku i govori o besčašću sudstva.
(iz recenzije knjige) 

   

    Iz približene daljine Duhovne Hrvatske (Lichenstein):

   Član HKD-a u Rijeci autor i likovni stvaratelj Vlado Franjević iz Trizena u Lihtenštajnu, rođen u Martincu kraj Čazme, čitat će kao jedini autor svoje stihove u petak, 12.3.2010. s početkom u 18.30 sati na otvaranju izložbe likovnih radova s temom OD SMRTI DO ŽIVOTA u reformiranoj Crkvi u švicarskom porajnskom mjestu Azmoos. Posebnost u cijeloj stvari je da će stihovi biti čitani dvojezično, prvo na hrvatskom, a zatim i na njemačkom! Ako želite doznati što ima nova u Lichtensteinu i Rijeci kliknite na NOVO

 

 

Upravo pristiglo iz Beča...

Patnje Antonije Brabec u Beču
(Iz kritike)

   Roman Ludwiga Bauera Patnje Antonije Brabec (Fraktura, Zagreb 2008.), koji je već hrvatska kritika visoko ocijenila, bit će predstavljen i u Beču, u srijedu 29. travnja 2009., u organizaciji Matice hrvatske u Austriji - Kroatischer Kulturhort in Österreich.
   Ludwig Bauer već niz godina uživa naklonost bečke publike, a nedavno je ondje predstavljeno i drugo austrijsko izdanje njegova romana Partitur für eine Zauberflöte (Partitura za čarobnu frulu) , koji neki smatraju najbečkijim romanom našeg vremena.
   Romanom Patnje Antonije Brabec Ludwig Bauer potvrđuje epsku snagu svoga pisma kao najsnažnije i najinventivnije pero suvremenoga povijesnog romana. Njegove se knjige čitaju bez daha.
   Novi roman Ludwiga Bauera koncipiran je na poseban način ("Genetski modificirani roman"), i prati jedno dulje razdoblje u životima dvoje glavnih likova. No, čitak je i zanimljiv, ne samo onima koji zbog generacijske bliskosti (.) postanu čitanjem nešto poput suučesnika u romanu; kroz glavnu temu ili teme se provlači još mnogo univerzalnih "mozgalica" poput one o (ne)uhvatljivosti sreće koja nam uvijek izmiče. Posebno ako se čuperak boga Kairosa ne uhvati na vrijeme.

* * *

   Knjiga "Ja sam ROI" autora Vladimira Biondića je prikaz hrvatske stvarnosti kroz "pseća" opažanja. Autora je u pisanju inspirirao roman američkog pisca Johna Grogana - Marley i ja. O knjizi sam autor kaže:
   
- ROI vjeruje u konačnu pobjedu dobra i hrvatskog patriotizma protiv zala. ROI je zapravo svjetlo na kraju tunela!
Biondić je magistar prava i pripadnik Družbe "BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA", ili kako bi netko rekao - zmaj od Hrvatske.